Uspomene na stari Lajkovac: ADAM

Piše: Toma Petrović

Sveštenik Jovan Milosavljević, rođen oko 1850. godine, službovao je u Malom Borku, odakle je prešao u Jabučje 1880. godine sa suprugom, pet sinova i ćerkom. Sinovi: Pavle, Živojin, Velimir, Adam i Nikola, koji je takođe bio sveštenik, rođen je 1882. a umro 1902. godine. Jovanova ćerka zvana Bela bila je udata u okolinu Uba. Jovan je sa sobom iz Malog Borka poneo i nadimak Buđa po kome je cela familija Milosavljevića dobila nadimak Buđići. Pojedini iz familije se ljute, poneki ne, ali je sasvim sigurno da je po tom nadimku familija poznatija nego pod pravim prezimenom. Inače, poznato je da u Jabučju retko koja familija nema nadimak. Kada bih o tome pisao, spisak nadimaka bio bi ogroman jer Jabučje ima preko hiljadu domaćinstava u kojima živi nešto preko 3000 stanovnika, a po popisu iz 1948. bilo je 3.857.

Foto: Adam Milosavljević

Jovanov sin Adam rođen je 1884. godine, oženio se 19. septembra 1919. godine sa Jelisavkom, od oca Alimpija i majke Nerandže Smiljanić iz Starog sela. Po zanimanju je bio kovač. U braku su imali Desanku udatu za Vlajka Paunovića i nisu imali dece. Vlajkova kuća je bila prva do crkve u Jabučju pa kada bi kumovi sa pojedinih svadbi došli bez lične karte, sveštenik bi obično pozvao Vlajka, pošto je bio najbliži crkvi, da bude svedok na crkvenom venčanju pa se toga dosta nakupilo i bio je kum na desetine kuća iz sela. Njegov brat Milan sa kojim je živeo u istom dvorištu takođe je bio kum mnogima, a između ostalog i na venčanju mojih roditelja 1943. godine. Druga Adamova ćerka zvala se Dragojla-Draga koja je živela u Lazarevcu, udata za Jovu Reba, vojvođanskog Nemca. Jova je posle rata došao u Lazarevac i radio je kao jamski rudar, ali se kasnije doškolovavao. U braku imaju sina Zorana, diplomiranog rudarskog inženjera.

Foto: Adamov zet Milan Caci Mihailović sa sinovima Vladislavom i Petrom

Treća Adamova ćerka Olga udata je za Milisava Jovanovića-Pukića iz Pepeljevca koji je imao zanat i radio na železnici u Lajkovcu pre Drugog svetskog brata. Iz Ložionice je krajem 50-ih godina prešao u fabriku „Ivo Lola Ribar“ i konačno u „Politiku“ gde je do penzionisanja radio na parnim kotlovima za grejanje. Živeli su u Beogradu i imali ćerku Biljanu koja je rođena 1948. godine i završila književnost. Biljana je udata za našeg poznatog glumca Milana Cacija Mihailovića. Biljana i Caci imaju dva sina, Vladislava i Petra koji su takođe završili glumu. Već su igrali u nekim popularnim TV serijama, a članovi su pozorišta „Atelje 212“. Petar je sa suprugom Marijanom držao par godina školu glume u Lajkovcu, a u Beogradu imaju oko 70-tak polaznika sa kojima rade.

Pored tri ćerke, Adam je imao i sina Prodana, zvanog Prodan Jelisavčin. Prodan je imao samo šest nedelja kada mu je umro otac 1935. godine. Bio je poljoprivrednik, kasnije ložač u „Obnovi“,  oženjen sa Milenom Simić iz Radljeva i sa njom je imao tri sina, Vladimira, Dragana i Zorana. Umro je pre nekoliko godina.

Adam je prošao albansku golgotu i kao veoma iscrpljenog i bolesnog sa mnogim drugim preživelim Srbima Francuzi su prevezli brodovima u Bizertu. Posle oporavka i vojne obuke prabačeni su na Solunski front. Još prilikom prolaska kroz albanske gudure iscrpljen glađu i bolestan „zaradio“ je neku crevnu bakteriju od koje se nije mogao izlečiti i kasnije je od toga i umro relativno mlad 3. jula 1935. godine.  Prilikom boravka u Bizerti i u Solunu očekujući proboj Solunskog fronta bavio se malo svojim kovačkim zanatom, popravljao oružje i napravio sebi, uz pomoć jedne male turpije i testerice, od čaure topovske mine čirak za slavsku sveću koji se još uvek koristi u familiji Milosavljević.

Takođe, za vreme boravka u Bizerti napravio je slavsko SLOVO koje se utiskava u slavski kolač od maslinovog drveta koje je takođe još u funkciji. Na njemu je napisano: Od masline iz Afrike za uspomenu. Bizerta 1918.  godine i onaj službeni deo što se utisne u kolač IS HS NI KA što znači Isus Hristos pobeđuje. Slavski kolač je najvažnije obeležje krsne slave, a slovo ga ukrašava i trebalo bi da ga ima svako domaćinstvo.

Bio je veoma jak čovek. Kada komandir komanduje: O desno rame! Adam toliko jako povuče remnik na pušci da se prekine. Sa pesnicom je lupao belutak, kamen iz Kolubare.

Adamova braća Pavle i Velimir su ,takođe, bili učesnici Solunskog fronta. Adam je bio kovač, Pavle oficirski kuvar i Velimir bolničar. Možda su zahvaljujući tim svojim vojničkim zanimanjima svi trojica preživela.

petrovictoma@yahoo.com

Related posts

Leave a Comment