PESNIČKO VEČE SONJE MILOVANOVIĆ NA LETNJOJ POZORNICI BIBLIOTEKE

Biblioteka „Radovan Beli Marković“ u četvrtak 27. avgusta od 18 časova na Letnjoj pozornici biblioteke organizuje predstavljanje zbirke pesama „Senke“, autorke Sonje Milovanovič.

O knjizi će govoriti master filoloških nauka, profesorka Lidija Marić Jovanović i književnik Radoje Blažić. Muzički performans Nevena Branković, stihove govori Kristina Đokić.                                                                                                                                           

Sonja Milovanović, pesnikinja, prozni pisac i član Udruženja književnika Srbije.

Živi i stvara u Lajkovcu, gde radi u osnovnoj školi i aktivno se bavi književnim i pedagoškim radom sa mladima.

Njeno književno stvaralaštvo obuhvata poeziju za decu i odrasle, kao i prozu. Objavila zbirke pesama: “Snovi su mi izatkali stih” (2017. godine), “Bekstvo” (2019. godine) i zbirku za decu “Mi najmlađi istinu znamo” (2019. godine), “Beskraj” (2022. godine), roman „Knjiga praštanja” (2024. godine), zbirku pesama “Senke”   2026. godine koju je objavila Nova Poetika.

Iz recenzije izdvajamo:

„Zbirka SENKE Sonje Milovanović predstavlja lirski prostor u kome se život i odsustvo, ljubav i gubitak, prisustvo i sećanje neprestano prožimaju, gradeći poetiku tišine koja nije praznina, već gusto naseljeno unutrašnje prostranstvo.

Od prvih stihova, autorka uspostavlja jedan od ključnih motiva – ideju da ništa ne nestaje, već se preobražava: u vazduh, u sećanje, u svetlost, u senku.

Centralna osa knjige je odnos između ljubavi i gubitka.

Jezik zbirke je jednostavan, ali ne i jednostavan u značenju.

Posebno se izdvajaju pesme koje tematizuju majku, detinjstvo i pamćenje (Majke ne odlaze, Svedok).

Motiv senke, po kome zbirka nosi naslov, nije samo simbol gubitka, već i oblik postojanja. Senka je ono što ostaje kada svetlost nije potpuna – ali i dokaz da svetlost postoji. U tom smislu, ova knjiga je poetika između: između života i smrti, sna i jave, prisustva i odsustva.

Sonja Milovanović piše poeziju koja ne traži efekat, već trajanje. Njeni stihovi ne žele da zadive, već da ostanu – u čitaocu, u sećanju, u tišini. Upravo u tome leži njena najveća vrednost: u sposobnosti da od jednostavne reči stvori prostor u kome se čitalac prepoznaje.“  – Dragana Bečejski

Biće to veče poezije i veče inspiracije, poručuju organizatori.

Related posts

Leave a Comment