Na Konkursu za najbolji neobjavljeni rukopis u oblasti stvaralaštva za decu, koji je po prvi put raspisao „ASoglas“ izdavaštvo Zvornik, Sonja Milovanović iz Lajkovca osvojila je treću nagradu za zbirku pesama za decu pod nazivom „Džep pun snova“.

Sonja Milovanović je plodan i uveliko afirmisan pisac, dobitnik je brojnih nagrada, a u lajkovačkoj OŠ “Mile Dubljević” vodi literarnu sekciju koja je višestruko nagrađivana kao najbolja u državi.
Odluku o izboru najboljih rukopisa prispelih na ovaj konkurs doneo je tročlani žiri u sastavu: prof. dr Aleksandra Mihajlović, Sonja Padrov Tešanović i Gordana Vlajić (predsednica žirija).
Nagrade i pohvale dobitnicima biće uručene povodom Dana stvaralaštva za decu, koji se obeležava 28. aprila, u Osnovnoj školi „Sveti Sava“ u Zvorniku.
Na konkurs je stiglo čak 66 rukopisa (48 poetskih i 18 proznih), što ukazuje na veliki odziv i interesovanje autora.
Žiri je istakao da su ih radovi iznenadili zrelošću, maštovitošću i „autentičnim dečjim glasom“.
S obzirom na to da je poetskih radova bilo dvostruko više nego proznih (48), osvajanje trećeg mesta u tako brojnoj konkurenciji je veliki književni uspeh.
U obrazloženju žirija, između ostalog, stoji: “Dakle, ono što nas je istinski zadivilo jeste tematska hrabrost i tematska angažovanost pristiglih radova. Od najnežnijih i duhovitih stihova za slikovnice za najmlađe, pa sve do kompleksnih tekstova za tinejdžere koji se hvataju u koštac sa ljubavnim, socijalnim, školskim, bajkovitim… ali i najbolnijim temama današnjice: vršnjačkim nasiljem, bolestima zavisnosti, gubitkom jednog ili oba roditelja, potragom za svojim identitetom u hraniteljskim porodicama… Ovi rukopisi su potvrdili da književnost za decu i mlade više nije samo prostor mašte, već i važno polje za dijalog o realnosti i strahovima sa kojima se mladi danas suočavaju.
Interesantan je i brojčani odnos pristiglih radova: na konkurs je stiglo dvostruko više poetskih rukopisa nego proznih, što svedoči o nepresušnoj potrebi autora da se izraze kroz stih. Ipak, ono što je žiri posebno iznenadilo jeste činjenica da su, uprkos manjoj brojnosti, prozni radovi pokazali izuzetan kvalitet, neretko nadmašujući poeziju svojom dubinom i strukturom. Ali, zajednička crta svim nagrađenim radovima, bilo da je reč o poeziji ili prozi za decu, jeste njihova beskompromisna iskrenost. Autori više ne pišu „sa visine“, niti „popuju“, već se spuštaju u ravan dečjeg pogleda na svet, poštujući njihovu inteligenciju i emocije. Bez obzira na formu, pobednički rukopisi dele tu nit autentičnosti koja uspeva da dotakne čitaoca bez obzira na godine.”