DUŠANOVI PLEMIĆI U ĆELIJAMA, STRMOVU I NEPRIČAVI

Legendu o našim precima, zabeležio Milutin Ranković:

Legenda o plemićima Marku, Stepanu, Petku, Doki-Evdokiji u Srednjoj Kolubari i Tamnavi, vekovima se prenosi sa kolena na koleno. Nema dovoljno istorijskih podataka da sve to potvrde, ali narodno predanje, posebno kada je reč o izgradnji crkava u Markovoj Crkvi i Stepanju, ni do današnjih dana nije utihnulo.

Govori se da su ovi velikaši potomci Efrema-Efrosina (narodno Jevrema), kovača Cara Dušana, koji se ba
vio ukrštanjem raznih vrsta stoke, te je između ostalog stvorio mule i mazge, a poseban akcenat je davao na uzgajanju bivolica.

Petkove zemlje su bile sa desne strane LJiga i Kolubare, gde su Petka, Županjac, delom i Čibutkovica, Ćelije i Anine, o čemu takođe postoji legenda da je ovaj grad Petko natkrio granjem. Postoji predanje da je Petko došavši pred ušće Ljiga u Kolubaru, pronašao napušten i porušen rimski grad, gde je njegove delove natkrio granjem i osposobio za život.

I danas arheolozi istražujući Anine, kao rimsko naselje iz 3. i 4. veka nove ere, nailaze na pregrađene delove iz srednjeg veka, koji su po načinu gradnje očito slovenski – srpski, što se, iako nije potvrđeno, može dovesti u vezu sa legendom o plemiću Petku.

Marko je gospodario desnom stranom Kolubare levo od LJiga do Toplice, gde danas žive pravi Kolubarci. Njegovo sedište je bilo u Strmu – današnje Strmovo.

Stepan je gospodario delom Tamnave, te je po njemu nazvano Stepanje, koje je dok ga nije podelio put bilo isto selo sa Nepričavom, koja je to ime dobila, jer su njeni stanovnici zaćutali – prestali da pričaju, na vest da je Stepan poginuo u Kosovskom boju.

Evdokija Doka je ostala u predanju o Dokmirskoj Crkvi, ali najživlje predanje je o izgradnji crkve u Markovoj Crkvi, Stepanju i Petki.

Marko i Stepan su polazeći u Kosovski boj, ostavili novac bratu Petku da sagradi tri istovetne crkve. Petko je računajući da se braća neće vratiti sagradio crkvu u Markovoj Crkvi, Stepanju i Petki, s tim što je ova kao njegova zadužbina u Petki bila veća. Braća ili bar jedan od njih vrativši se živi, prokleli su Petka i njegovu crkvu da nikad ne propeva, a tu služba nije vršena do početka 20-og veka.

Related posts